7. PRIORITET – PROCES INTEGRACIJE BIH U EU: 14 PRIORITETA IZ MIŠLJENJA EVROPSKE KOMISIJE
7. Jačati prevenciju i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i protiv pranja novca i terorizma, prvenstveno putem:
a) usvajanja i provođenja propisa o sukobu interesa i zaštiti uzbunjivača;
Novi zakon o sukobu interesa na državnom nivou nije još uvijek usvojen. Nacrt Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH na kojem je radio i TIBIH, te koji je dobio podršku međunarodnih organizacija, se nalazi u parlamentarnoj proceduri od 2017. godine. U januaru 2020. godine prijedlog ovog nacrta se našao na dnevnom redu Predstavničkog doma PS BiH, ali pošto nije imao podršku većine, usvojen je zaključak kojim se od Vijeća ministara BiH traži da u roku od 90 dana pripremi prijedlog nacrta zakona o sukobu interesa, te da prilikom izrade Prijedloga Vijeće ministara BiH uzima za osnovu prijedlog poslanika, kao i mišljenja koja su dostavile institucije (Ministarstvo pravde, CIK i APIK). Međutim, kako Ministarstvo pravde nadležno za izradu Prijedloga nije napredovalo do zadnjeg roka, prethodni predlagači ponovno su podnijeli isti Prijedlog koji je ponovno stavljen na dnevni red u julu 2020. godine. On je usvojen samo u prvom čitanju u septembru 2020. i konačno u januaru 2021. godine, u izmijenjenom obliku nakon usvajanja velikog broja amandmana koje su podnijeli HDZ i SNSD, a koji su uglavnom išli u smjeru slabljenja mehanizama odgovornosti i politizacije izvršnih tijela.
Ministarstvo pravde pokrenulo je paralelno aktivnosti na izradi vlastitog prijedloga, što je u velikoj mjeri zakompliciralo cijeli proces i napore na poboljšanju zakona, a predložene odredbe ne samo da ne poboljšavaju odgovornost javnih službenika i nezavisnost provedbenog tijela, već u nekim segmentima predstavljaju nazadak u odnosu na postojeći zakon. Ministarstvo pravde je u procesu konsultacija odbacilo većinu prijedloga TIBIH i međunarodnih organizacija za unaprjeđenje ovog prijedloga, te je nakon toga upućen na mišljenje Venecijanskoj komisiji.
Na nivou Federacije BiH Zakon o sukobu interesa se ne primjenjuje još od 2013., a vlasti FBiH nisu u prethodnom periodu učinile ništa u pogledu upućivanja u proceduru izmjena Zakona koje bi definisale nadležno tijelo za njegovu primjenu ili pak kreiranja i usvajanja novog Zakona, koji bi bio usklađen sa Prijedlogom Zakona BiH koji je u proceduri.
Zakon o zaštiti zviždača još uvijek nije usvojen na nivou FBiH, pa zakonski okvir u ovoj oblasti nije zaokružen. S druge strane, provedba zakona o zaštiti prijavilaca korupcije na nivou BiH i RS pokazala je brojne nedostatke samog zakonskog okvira i postupanja nadležnih institucija, te su potrebna dodatna unapređenja kako zakonskog okvira, tako i njegovog tumačenja i primjene.
b) osiguravanja djelotvornog funkcionisanja i koordinacije tijela za borbu protiv korupcije;
Tijela za sprečavanje korupcije i borbu protiv korupcije su uspostavljena na svim nivoima vlasti u BiH, uključujući i sve kantone. Fukcionisanje ovih tijela još uvijek nije učinkovito jer su njihova ovlaštenja i djelokrug rada vrlo ograničeni. Pored toga, na kantonalnom nivou antikorupcijska tijela su uglavnom uspostavljena ad hoc, nemaju stručno i stalno osoblje, materijalne resurse, te su podređena izvršnoj grani vlasti. Pored antikorupcionog tima Kantona Sarajevo, koji je uspostavljen kao profesionalno tijelo, Unsko-sanski kanton i Tuzlanski kanton započeli su procedure za zakonodavne promjene i profesionalizaciju tijela u tim kantonima. Centralna institucija za prevenciju korupcije u BiH je Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK). Koordinacija tijela na nižim nivoima vlasti sa APIKom nije dovoljno efikasna, što su pokazali i nedovoljni rezultati u provedbi Strategije za borbu protiv korupcije.
c) usklađivanja zakonodavstva i jačanje kapaciteta za javne nabavke;
Kako se navodi u Analitičkom izvještaju koje prati Mišljenje EK, „Zakon o javnim nabavkama je djelimično usklađen s acquis-om. Zakon ima za cilj osigurati poštivanje principa nediskriminacije, otvorene konkurencije, transparentnosti i jednakog postupanja. Međutim, princip nediskriminacije nije u potpunosti primijenjen jer zemlja održava sistem domaćih preferencija, a koji bi trebalo postepeno ukidati, u skladu s gore navedenim pravilima iz SSPa. Nadalje, Zakon obuhvata iznimke koje nisu predviđene acquis-om. Zemlja se mora uskladiti s direktivama o javnim nabavkama iz 2014. godine, uključujući klasične nabavke, javne nabave komunalnih usluga i nabave u sektoru odbrane.” Krajem 2017. godine osnovana je Radna grupa Vijeća ministara kako bi se izradio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama. Nakon dvije godine rada na Nacrtu i pribavljanja svih potrebnih mišljenja od relevantnih institucija u decembru 2020. godine, Agencija za javne nabavke dostavila je tekst izmjena i dopuna zakona i materijale Vijeću ministara BiH. U februaru 2021. godine, Vijeće ministara BiH jednoglasno je odobrilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama. Iako Prijedlog podrazumijeva određena poboljšanja, poglavlje o inspekciji uklonjeno je iz Prijedloga. Ovim odredbama bi se značajno ojačale nadležnosti Agencije u području sprečavanja i suzbijanja nepravilnosti u postupcima javnih nabavki. Ovaj prijedlog je također usvojen u prvom čitanju Predstavničkog doma PS BiH krajem marta 2021. godine, te se ponovo razmatra na Predstavničkom domu u maju 2021., ali je njegovo usvajanje neizvjesno na Domu naroda.
Načelo nediskriminacije se ne primjenjuje pošto je BiH u maju 2020. godine usvojila odluku o obaveznoj primjeni domaćeg preferencijalnog tretmana za domaće ponuđače po stopi od 30% za jednogodišnje razdoblje počevši od 1. juna 2020. godine. Odluka predstavlja kršenje SSPa koji zabranjuje bilo kakav povlašteni tretman za domaće ponuđače od 1. juna 2020. godine. Hitna potreba za poboljšanjem institucionalnog okvira sistema javnih nabavki usko je povezana sa potrebom za poboljšanjem njegovog zakonodavnog okvira. Dvije glavne institucije sistema javnih nabavki, Agencija za javne nabavke (AJN) i Ured za žalbe (URŽ), neophodno je ojačati u smislu nadležnosti u pogledu nadzora, ali i kapaciteta za provođenje zakona i pravovremeno djelovanje, što se takođe nije dogodilo u prethodnom periodu.
d) osiguravanja efikasne saradnje između tijela za provođenje zakona i tužilaštava;
U BiH je do 2018. godine putem Protokola o saradnji između svakog tužilaštva i nadležne agencije za provedbu zakona uspostavljeno 17 operativnih foruma za saradnju tužilaštava i policijskih tijela na svim nivoima. Nakon 2018. pa sve do danas, nastavljeno je održavanje sastanaka rukovodilaca tužilaštava sa policijskim tijelma na svim nivoima u BiH. Međutim, suštinska saradnja između ovih institucija nije poboljšana i dalje su prisutni sistemski nedostaci u saradnji i razmjeni informacija, što direktno utiče na kvalitet istraga, posebno onih u oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Aktivnosti na unapređenju saradnje uglavnom se provode kroz projekte tehničke pomoći finansiranje od strane EU i drugih međunarodnih donatora. U prethodnom periodu potpisivani su dodatni pojedinačni protokoli o saradnji između pojedinih tijela, jačanje saradnje se pominje i u strateškim dokumentima, poput Reformskog programa VSTV za period 2021.-2023., te Strategije za reformu sektora pravde BiH, ali kroz deklarativne mjere, bez konkretnih pravaca djelovanja.
e) demonstriranja napretka u ostvarivanju rezultata proaktivnih istraga, potvrđenih optužnica, kaznenih progona i pravosnažnih osuđujućih presuda u predmetima organiziranog kriminala i korupcije, uključujući i one na visokom nivou;
U BiH u ovom segmentu nije napravljen pomak obzirom da statistički podaci o radu tužilaštava i sudova pokazuju da je došlo do smanjenja broja istraga, potvrđenih optužnica i pravosnažnih presuda protiv organizovanog kriminala i korupcije, a slučajevi visokoprofilne korupcije se uopće ne procesuiraju. Tužilaštva ne postupaju adekvatno po prijavama, zakonska omogućena neprimjerena tužilačka diskrecija omogućava ogroman procenat odbijenih prijava, dok se pokretanje istraga po službenoj dužnosti događa uglavnom u svrhu političkih obračuna.
Pravosuđe je i dalje pod velikim političkim pritiscima zbog, zbog čega je izrazito prisutan selektivan pristup u procesuiranju slučajeva korupcije i organizovanog kriminala.Udio Naredbi o nesporovođenju istrage u ukupnom broju riješenih prijava krivičnih djela korupcije u 2020. godini iznosi 60%, broj otvorenih istraga u slučajevima korupcije je pao za 26% u odnosu na 2019. Udio negativnih tužilačkih odluka, odnosno Naloga za obustavu istrage, u ukupnom broju riješenih istraga iznosi zabrinjavajućih 44,5% i povećan je za 36,5% u odnosu na 2019.
Kada je riječ o optužnicama, tokom 2020. potvrđeno je 125 optužnica za korupcijska djela što je za 45% manje nego u 2019. Tokom 2020. godine sudovi u BiH donijeli su 180 sudskih odluka u slučajevima korupcije što je za 20% manje u odnosu na 2019. godinu, kada su sudovi donijeli 288 sudskih odluka. Kaznena politika je izuzetno blaga, te nema gotovo nikakav odvraćajući efekt, obzirom da u većini osuđujućih presuda bude izrečena uslovna osuda. Tokom 2020. godine od 154 osuđujuće presude, 62.3% je bilo uslovnih osuda.
f) depolitizacije i restrukturiranja javnih preduzeća i osiguravanja transparentnosti procesa privatizacije.
Javna preduzeća ostaju pod kontrolom političkih stranaka, te i dalje trebaju reformu upravljanja i restrukturiranje.
Entitetski zakoni o javnim preduzećima nisu mijenjani u prethodnih 10 godina, te nisu unaprijeđeni u smislu osiguranja nezavisnosti uprave, depolitizacije, transparentnosti zapošljavanja i poslovanja.
Prema dostupnim podacima iz Baze javnih preduzeća Transparency International u BiH, rukovodstvo najmanje 70% preduzeća (od preko 300 koji se nalaze u bazi) u direktnoj su vezi sa političkim strankama ili obavljaju izvršne funkcije u strankama. Rukovodioci javnih preduzeća u isto vrijeme obavljaju i funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
Vlada Federacije usvojila je revidirani plan privatizacije za tri javna preduzeća za 2019. godinu. Državni kapital 12 preduzeća u Republici Srpskoj ponuđen je za privatizaciju 2019. godine, a restrukturiranje Željeznica RS trebalo bi završiti 2021. godine, te je započet proces restrukturiranja Elektroprivrede RS. Ipak, ove aktivnosti nisu provedene u potpunosti, provode se netransparentno i sporadično, bez strateškog okvira.
Ispunjeno: 0
