ILUZIJA NAPRETKA: STRATEGIJA RAZVOJA BIHAĆA “KRUHA I IGARA”
Što se tiče budžeta Bihaća, čini se da je Gradonačelnik više zainteresiran za udovoljavanje hirovima neprofitnih i nevladinih organizacija, možda u pokušaju da stekne naklonost ili ojača svoj imidž, nego da ulaže u okosnicu bilo kojeg uspješnog industrijskog sektora
U velikom pozorištu općinskog razvoja, neki gradovi se pojavljuju kao sjajne zvijezde, dok su drugi osuđeni da se valjaju u tami. Bihać izabrao je prilično neobičan put razvoja sa svojom takozvanom strategijom “Kruha i igara”, koja, umjesto da uvodi novu eru prosperiteta, čini se da produžava eru stagnacije i neuspjeha. Bihać je sredinom 2022. godine imao 54.921 stanovnika, brojka koja izaziva čuđenje u odnosu na Tešanj, grad u Zeničko-dobojskom kantonu, koji ima 43.828 stanovnika. Očekivalo bi se da bi veća populacija mogla dovesti do značajnijih gospodarskih postignuća, ali stvarnost govori drugačiju priču.
U 2022. Bihać prema socioekonomski pokazateljima po općinama Federacije BiH u 2022.godini (PRILOG NA KRAJU ČLANKA) ostvario izvoz u ukupnom iznosu od 106.690.531 konvertibilnih maraka, što u prosjeku iznosi mršavih 1.943 konvertibilnih maraka po glavi stanovnika. Za razliku od toga, Tešanj je sa svojim malobrojnim stanovništvom uspio ostvariti izvoz vrijedan vrtoglavih 547.708.144 konvertibilnih maraka, što iznosi impozantnih 12.497 konvertibilnih maraka po glavi stanovnika. Ove brojke otvaraju očito pitanje: Što ne valja sa bihaćkom razvojnom strategijom “Kruha i igara”?
Dok Budžet grada Bihaća za 2023. godinu kao prioritet daje neprofitnim i nevladinim organizacijama s podrškom od ukupno 3.920.546 konvertibilnih maraka, za podršku privatnim kompanijama i poduzetnicima izdvaja se mizernih 200.000 konvertibilnih maraka. Ova fiskalna nesposobnost postaje još očiglednija kada se uporedi sa dijametralno suprotnim budžetima grada Tešnja za 2023. godinu. Što se tiče budžeta Bihaća, čini se da je Gradonačelnik više zainteresiran za udovoljavanje hirovima neprofitnih i nevladinih organizacija, možda u pokušaju da stekne naklonost ili ojača svoj imidž, nego da ulaže u okosnicu bilo kojeg uspješnog industrijskog sektora. Ova iskrivljena raspodjela resursa otkriva temeljno nerazumijevanje ekonomskog razvoja. Usporedite to s Budžetom grada Tešnja, gdje su dotacije za neprofitne i nevladine organizacije djelić bihaćkog i iznose 170.000 konvertibilnih maraka. Za razliku od toga, Tešanj izdvaja vrtoglavih 1.525.000 konvertibilnih maraka za podršku privredi, privatnim firmama i poduzetnicima. Ova dodjela pokazuje jasnu predanost poticanju privrednog rasta i otvaranja radnih mjesta, što je sam temelj uspješnog grada.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA
Prvo, čini se da samoj strategiji nedostaje koherentna vizija ekonomskog rasta. Usmjerenost na zabavu i slobodno vrijeme, naznačena krilaticom “Kruha i igara”, izaziva sumnju u predanost aktualne gradske vlasti i Gradonačelnika poticanju industrijske proizvodnje i sektora koji mogu istinski potaknuti privredni napredak. Iako su kulturne i rekreacijske aktivnosti ključne za dobrobit grada, one bi trebale nadopunjavati, a ne zasjenjivati napore za jačanje ekonomske vitalnosti. Nadalje, važno je prepoznati da privredni rast ne ovisi samo o izvozu, već da izvoz služi kao značajan pokazatelj ekonomskog zdravlja grada Bihaća. Neizmjerno mali izvoz po glavi stanovnika Bihaća naglašava kritičan problem. Čini se da su Gradonačelniku I gradsko vodstvo Bihaća više zainteresirani za kratkoročne atrakcije kako bi odvratili pažnju svojih građana umjesto za rješavanje temeljnih uzroka ekonomske stagnacije.
Pretjerana velikodušnost Gradonačelnik Bihaća prema neprofitnim i nevladinim organizacijama dovodi u pitanje prioritete grada. Iako te organizacije mogu imati plemenite ciljeve, one ne bi trebale biti primarni korisnici javnih sredstava na štetu privatnog poduzetništva. Privedni razvoj ne može se postići samo dobrom voljom; zahtijeva procvat privatnog sektora koji stvara radna mjesta, pokreće inovacije i pridonosi općem prosperitetu grada. Štoviše, oštra suprotnost s Tešnjem je osuđujuća optužba za pristup Bihaća. Tešanj prepoznaje važnost uravnoteženog pristupa razvoju, koji podržava i socijalne i ekonomske aspekte svoje zajednice. Fokusirajući se na jačanje privatnog sektora, čelnici Tešnja pokazuju razumijevanje da uspješna ekonomija u konačnici koristi svima u gradu.
Da stvar bude gora, statistika otkriva alarmantan jaz između Bihaća i Tešnja, gradova sa sličnim brojem stanovnika. Izvozni uspjeh Tešnja pokazuje da je sasvim moguće da jedan grad u Bosni i Hercegovini ekonomski napreduje i bez atrakcije “Kruha i igara”. Ovo otvara ozbiljna pitanja o kompetencijama i viziji Gradonačelnika i gradske vlasti Bihaća. Dodatno, čini se da “Kruha i igara” daje prednost optici nad sadržajem. Površni fokus na organizaciju događaja i promicanje turizma može stvoriti fasadu prosperiteta, ali neće dovesti do održivog rasta. U vrijeme kada je ekonomska neizvjesnost velika, budžetske odluke Bihaća nisu ništa manje od nepromišljenosti. Nerazmjerna dodjela sredstava neprofitnim i nevladinim organizacijama nauštrb privatnog poduzetništva ne samo da koči privredni rast, već i narušava dugoročnu stabilnost grada. Istinski razvoj zahtijeva ulaganje u infrastrukturu, obrazovanje i industrijsku proizvodnju, što izgleda nedostaje u sadašnjem pristupu Bihaća.
Na koncu, bihaćka razvojna strategija “Kruha i igara” je iluzija, koja nudi nešto više od odvlačenja pažnje od temeljnih ekonomskih problema. Oštar kontrast između izvoznih rezultata i dijametralno suprotnih iznosa grantova u budžetima Bihaća i Tešnja razotkriva nedostatke u ovom pogrešnom pristupu. Da bi Bihać istinski napredovao i napredovao, mora napustiti blještavilo i glamur privremene zabave u korist holističke, održivije i naprednije strategije koja se bavi temeljnim uzrocima njegovog neuspjeha. Tek tada Bihać može izaći iz sjene i zauzeti mjesto koje mu pripada kao svjetionik napretka u Bosni i Hercegovini.
