fbpx

Unesite pojam koji tražite na našem portalu ?

Nezavisni informativni portal BISCE.BA

Kolumne

DAN KADA JE PRESELIO AVDAGA

KLIKNI I PODIJELI ČLANAK NA:


Facebook Viber WhatsApp

Za selo Bošnjakovo Brdo čuo sam iz priča.Doduše, prolazio sam jednom davno, ali izdaleka…Selo kao i sva pitoma bosanska sela.Do ovog vodi „dejtonski“ prašnjavi, neasfaltirani put, ucrtan još novembra devedesetpete godine…Komad sela su nam „dali Srbi“, a drugi veći komad je ionako bio „naš.Taj prašnjavi „dejtonski“ put uglavnom zadnjih godina vodi samo iz sela.Da, za selo sam još i čuo da nigdje nema boljih krušaka i šljiva, kao u Bošnjakovom Brdu.Barem je nekad bilo…

I evo, idem tim putem, jedan od rijetih koji ide u selo, a ne iz njega.U onome što bi se zvalo centar sela nazirem mezarluke, džamiju, neku prodavnicu i fino uređeno autobusno stajalište.Stanicu.I ljude.Grupu ljudi, tihih, gotovo ne razgovaraju,stoje, njih tridesetak muškaraca i bez glasa slušaju…Pred njima jedan onako naočit, Hodža.Mislim da nije uopšte hodža, već mu je to nadimak od prezimena, Hodžić.Tako mi kažu.
I taj Hodža, pomalo sjetnim glasom počinje: „Draga braćo, okupili smo se ovdje kako bi iz ovog, nažalost prolaznog svijeta, na onaj ljepši ispratili našeg Avdagu“…

Avdaga je inače srednjovječni muškarac, visoka čela, crne guste kose, srednje građ.Demobilisani borac prošlog rata, nezaposlen…Dvoje djece kojima ništa nije mogao ni dati ni ostaviti.Razveden jer nije mogao stvoriti ništa.Ili mu nisu dali…

„U ovom svijetu naš Avdaga živio je relativno kratko“, nastavlja pomenuti Hodža svoju besjedu.
„Bio je pošten radnik, dobar suprug, brižan otac.Bio je borac Armije, jednom ranjavan.Nakon rata njegov život je bio težak.Naš Avdaga je ovdje živio skromno i pošteno, onako kako su nas učili.Draga braćo, kako je Avdaga jedno vrijeme živio među nama postoji mogućnost da je nekome ostao dužan.Ako jeste, Avdagina dalja porodica je voljna da njegov eventualni dug izmiri,Takodje, sada kada po svoj prilici posljednji put ispraćamo našeg Avdagu u bolji svijet, ja vas pitam je li Avdaga normalan ?“.

Svi kao da su se dogovorili uglas izgovoriše :“Jeste“, a Hodža nastavi: „ I ja kažem da jeste i pozivam vas da mu jednom dovom poželimo sreću i hajr“

Avdaga, koji je to sve gledao sa strane, sjetno se osmjehnu, pridje okupljenima, spusti kofer, onako suznih očiju uzdahnu i muškim stiskom ruke oprosti se od komšija.
Autobus, koji se već dobrano zagrijao na autobusnom stajalištu polako krenu…Kroz prašinu koja se izvijala za njim uspio sam vidjeti da je to neki Tours koji vozi za Njemačku…

Za 4 godine iz moje Domovine otišlo je oko 150 hiljada ljudi.Ovu priču ne posvećujem onima koji su otišli, već onima zbog kojih jesu…

KLIKNI I PODIJELI ČLANAK NA:


Facebook Viber WhatsApp


Facebook


Izvor i autor članka: 255


NAPOMENA:


Datum objave članka: 31/10/2017


Vrijeme objave članka: 19:14


error: Upozorenje: Sadržaj je zaštićen !!