Za vrijeme srbo-četničke agresije na Bosni i Hercegovinu iz Banja Luke je protjerano 100.000 neSrba, a u grad ušetalo 100.000 Srba!

Iako je opštepoznata stvar da stranke beskrupulozno uzimaju novac i koji im ne pripada i iako se ta priča toliko izlizala da se na nju nitko ni ne obraća, pojava je to koja nas svakodnevno košta, pričali mi o njoj ili ne.

Kako je i zašto jedna obična stranačka deklaracija bez ikakve pravno obavezujuće snage vratila Bosnu i Hercegovinu u 1990. godinu?

Umjesto normalne države, vladajuće etnonacionalističke elite iskoristile su svoje mandate za instaliranje sistema koji je idealan za očuvanje njihovog stečenog blaga – nesmjenjive vlasti i zgrabljenog bogatstva

Protekla sedmica bila je poprilično zbunjujuća za svakoga ko je bio prisiljen da po prvi put prati političku situaciju u Bosni i Hercegovini, i uobičajena i dosadna za svakoga ko već živi bosanskohercegovačku političku džunglu u kojoj se predstavnici tri etnička naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata - poput gorila bore za svoj dio teritorije lomeći oko sebe sitno rastinje. 

„To su ljudi koji su spremni da gaze preko mrtvih da bi ostvarili neki svoj interes. Ja sam upirao prstom u to. Mislim da sam moralno u pravu jer ja ne namještam tendere, ne primam novce, mito, ne zapošljavam preko veze“

Nogomet se igra zbog navijača, barem tako kažu svi oni mudriji ljudi koji su dugo vremena u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Postoje pritisci od sadašnjeg rukovodstva SDP-a u općinskim i gradskim vijećima, kao i od gradonačelnika i načelnika koji su članovi SDP-a. Pritisci su na taj način da se prijeti tim ljudima da će izgubiti pozicije, da će članovi njihovih porodica izgubiti posao ukoliko ga imaju u Gradu ili općinama, i treća je stvar da im se obećavaju kule i gradovi da će dobiti mjesta u nadzornim i upravnim odborima, direktorske pozicije itd.