All for Joomla All for Webmasters

STRUČNJACI UPOZORAVAJU: GRADSKA VLAST IGNORIŠE NJIHOVA MIŠLJENJA, A BIŠĆANI SE VEĆ POMIRILI SA SUDBINOM DA ĆE PITI ZATROVANU VODU

20 May 2019
(0 ocjena)
Pročitano 651 puta

Na vanrednoj sjednici gradskog vijeća Bihaća koja je održana u četvrtak 8. 5. donešena je odluka da se privremeni prihvatni centar za imigrante locira na područje bivše deponije otpada Vučijak. Raspoloživa površina ovog prostora je oko 4 hektara gdje se planira izgradnja potrebne infrastrukture i smještanje oko 2000 osoba.

Tim povodom treba podsjetiti da je ranije tj. 2009. godine općinsko vijeće Bihać donijelo odluku o uspostavljanju zona sanitarne zaštite izvorišta Klokot i Privilica a na osnovu Studije koju je 2004. godine izradio Instut za hidrotehniku građevinskog fakulteta u Sarajevu. U ovoj studiji prostor bivše deponije Vučijak smješten je u 1b zonu zaštite sa svim pratećim ograničenjima korištenja i moguće upotrebe ovoga prostora koju definira tada važeći Pravilnik (karta na sl. 3). Pored ovoga, naglašena je i potreba čišćenja divljih deponija u toj zoni, izgradnja kanalizacije za vikend naselje ali i sanacija stare deponije Vučijak koja svojim sadržajem predstavlja potencijalnu opasnost za zagađenje izvorskih voda na vodozahvatima Klokot, Privilica i Trebljenik – Žegar.

Podsjetnika radi, treba spomenuti i nekoliko činjenica vezanih uz deponiju Vučijak.

Mješoviti otpad skupljan na cijelom prostoru općine Bihać odvožen je i odlagan u prirodnu vrtaču i okolni prostor na lokaciju pored sela Vučijak u periodu od 1967. do 1997. godine. Ovo područje ima prosječnu nadmorsku visinu od 340 m.n.m. i nalazi se oko 5 km jugozapadno od grada Bihaća na uzdignutoj zaravni pod lokalnim nazivom Vijenac koja se pruža paralelno sa padinama planine Plješevica. Zračna udaljenost ove deponije od izvorišta Klokot je svega 4,5 km i ista se nalazi u slivnom području tj. u 1 b zoni zaštite izvorišta Klokot (prema Pravilniku iz 2002. godine). Provjera hidrogeloške povezanosti i utjecaj na ovo izvorište rađena je samo jednom i to trasiranjem podzemnih tokova vode dana 9. 10. 1984. godine. Ubačeni traser (Natrij fluorescein) pojavio se nakon 15 sati kretanja kroz podzemlje na izvorištu Klokot s visokom prividnom brzinom od 6,48 cm/s ili 233 m/h (tabela na sl. 4). Dakle, ovo bivše odlagalište, zbog svog položaja i propusnosti tla moglo bi imati značajnog utjecaja na kvalitet izvorske vode prvo na vodozahvatu Klokot a onda i Privilici i Trebljeniku.

Nakon ovih saznanja, ondašnji SIZ za komunalne djelatnosti Bihać naručuje glavni projekat sanacije deponije Vučijak 1985. godine od firme IPZ - OOUR Uniprojekt Zagreb ali dalje ništa konkretno nije poduzimano za trajnije rješavanje ovoga problema. Po prestanku dovoza otpada na ovu lokaciju, 1998. godine izvršena je privremena sanacija tako da je zatečeni otpad zatrpan zemljom i postavljene su cijevi za odzraku plinova na nekoliko lokacija, takvo stanje zadržano je do danas. Poznato je da ovakva odlagališta funkcioniraju kao veliki mikrobiološki i kemijski reaktori a do potpune stabilizacije odloženog otpada dolazi tek nakon vrlo dugog razdoblja (desetine i stotine godina).

Određivanje granica svake zone zaštite i udaljenosti od vodozahvata u direktnoj je vezi s brzinom kretanja podzemnih voda i potrebnim vremenom za njen dolazak do izvorišta što se utvrđuje ubacivanjem neškodljivih boja u podzemlje. Na primjeru trasiranja iz 2005. i 2007. godine koje je obavljeno u okolini NP Plitvice, mogu se vidjeti dva osnovna načina ubacivanja mješavine trasera i vode u podzemlje (sl.5. i sl. 6.)

Tako u spomenutom Pravilniku iz 2002. godine imamo podatak da granica za zonu 1b iznosi 50 dana tečenja a u sada važećem Pravilniku (sl. list F BiH br. 88 /12) prema članu 7 stav 6 za izvorišta vode u kraškim akviferima :

“Granica 2 zaštitne zone izvorišta omeđuje teren od vanjske granice prve zaštitne zone do linije od koje je podzemnoj vodi potrebno najmanje jedan dan tečenja do vodozahvata”.

Ako zbrojimo sve naprijed navedene činjenice, lako dolazimo do zaključka da je područje bivše deponije Vučijak i do sada predstavljalo određeni sigurnosni rizik za očuvanje kvaliteta izvorskih voda na sva tri vodozahvata koji se koriste za snabdjevanje stanovništva. O najavljenoj prenamjeni ovoga prostora i eventualnoj izgradnji smještajnih kapaciteta u drugoj zoni zaštite izvorišta Klokot bilo bi neophodno da prethodno mišljenje iznese struka (ukoliko to već nije učinila), pa tek onda politika i to tako, da po mogućnosti usaglase stavove i pronađu najoptimalnije rješenje.

  • Izvor fotografija u sklopu članka: Facebook profil Vlado Franjić
  • NAPOMENA: -
  • Autor naslova: Portal bisce.ba
  • Autor teksta / Izvor informacije: Vlado Franjić
  • Izvor naslovne fotografije: Internet
Top