All for Joomla All for Webmasters

Sukob socijaldemokratije prošlosti s onom u sadašnjosti

11 May 2019
(2 ocjena)
Pročitano 218 puta

Ujedinjenje ljevice Bosni i Hercegovini je potrebnije nego ikad, ali ne na temeljima Jahorinske deklaracije

Socijaldemokratska ideja u Bosni i Hercegovini nije bila na većem iskušenju možda ni u devedesetim godinama prošlog stoljeća nego danas. Očigledan je raspad BH bloka u sastavu kakav je bio odmah nakon općih izbora prošle godine (činili su ga SDP, DF i Naša stranka) i formiran je Pokret socijalne pravde i demokratije. Nekoliko započetih procesa ujedinjenja na ljevici je propalo proteklih godina ili inicijalne ideje nisu doživjele praktičnu primjenu od Jahorinske deklaracije, pa do formaliziranja BH bloka kao političkog subjekta. Kada se očekivalo redefiniranje sporazuma o ujedinjenju SDP-a (Socijaldemokratske partije BiH) i DF-a (Demokratske fronte Željko Komšić) pojavila se inicijativa za formiranjem nestranačkog foruma pod nazivom Socijaldemokratski pokret (SPD).

Ideja je odmah stavljena na kocku odlukom Inicijativnog odbora da pokret  preimenuje i promjeni  suštinu. Jednoglasno je odlučeno da se novi pokret nazove Pokret socijalne pravde i demokratije, ali to je odmah otvorilo sumnje da se priprema teren za novi politički subjekt – stranku, koaliciju i neku drugu vrstu političkog saveza. Pod uvjetom da je autentična izjava koju su plasirali neki mediji, jedan od inicijatora formiranja Pokreta Zlatko Lagumdžija, bivši dugogodišnji lider SDP-a BiH, navodno je potvrdio da je krajnji cilj pokreta formiranje socijaldemokratske partije, stranke na cijeloj teritoriji BiH.

Stranka ili pokret

Lagumdžija je uoči održavanja sjednice javno objašnjavao kako se ne radi o formiranju političke stranke, nego pokreta koji će u sebi okupljati pojedince iz različitih stranaka, nevladinih organizacija i koji će biti otvoren za sve oni koji se žele boriti da redefiniranje lijeve političke ideje u BiH.

Prije održavanja sjednice Inicijativnog odbora SPD-a visoki zvaničnik SDP-a Damir Mašić rekao je da je to projekat Stranke demokratske akcije (SDA), najjače političke partije u BiH, i mrzitelja SDP-a. Predsjednik bh. socijaldemokrata Nermin Nikšić najavio je da oni koji su ušli u formiranje nove stranke ne mogu biti članovi SDP-a. Ove i brojne druge reakcije u javnosti i na društvenim mrežama ukazuju na to da od okrupnjavanja nema ništa -  umjesto ujedinjenja svjedočit ćemo otvorenom i verbalno brutalnom sukobu na ljevici.

Šta su prednosti jednog , a šta drugog bloka?  SPD kao novoformirani subjekt okuplja većinom stare poklonike socijaldemokratije ili bolje reći bivše perjanice SDP-a BiH koji imaju ogromno političko iskustvo. Njihova prednost mogu biti i već godinama njegovani međunarodni kontakti sa nekim uticajnim ljudima u politici. Kao nekadašnji autoriteti iz opozicionih, a nekad i vladajućih struktura, uspjeli su se infiltrirati u nevladin sektor. Nije nebitna i odluka da Lagumdžija i Komšić kao lideri zaborave svoje nesporazume, jer je ideja o okupljanju ljevice krupnija od njihovih sujeta. Pitanje je samo koliko je to vjerodostojno.

Prednosti SDP-a su izgrađena institucionalna infrastruktura, naslonjeni su trenutno na strukture javne uprave, odustali su od estradizacije stranke isključenjem Damira Nikšića, u dijelu zemlje, tačnije u Tuzlanskom kantonu, ostvarili su vrlo dobar izborni rezultat što ukazuje na to da dio javnosti ima povjerenje u njihov politički pravac.

Nedostaci SPD-a su mrlja na integritetu samog procesa formiranja i osnov okupljanja. Na spisku Inicijativnog odbora pojavila su se imena političkih ličnosti koje su se odmah ogradile od ideje i načina njenog provođenja. Sjednicu Inicijativnog odbora obilježio je demonstrativni izlazak ugledne profesorice Lamije Tanović koji je novinarima rekla da je prevarena i da se u pripremama nije govorilo o ujedinjenju ljevice, nego o borbi za bolju BiH. SPD je okupio ljude koji javnost teško mogu ubijediti da se okupljaju iz ideoloških razloga i uvjerenja. Uz časne izuzetke, većina je dokazala da su bliži interesnom okupljanju i da su davno napustili izvorne temelje socijaldemokratije.

SDP BiH suočava se sa otvorenim sukobom mladih i starih članova rukovodstva, podjelom na FGR (finu gradsku raju) i ruralce ili seljake, rizikom usljed naraslih, a istovremeno neutemeljenih, sujeta i arogancije. Pred SDP-om su krajem ovog mjeseca izbori za predsjednika stranke od čijih će rezultata uveliko zavisiti budućnost stranke i njena spremnost na provođenja procesa unutarstranačkih promjena.

Nedostatak i jednog i drugog bloka je što su ograničeni samo na prostor Federacije. Kao da u Republici Srpskoj nema socijaldemokrata, pojedinaca ili unutar nevladinog sektora, ako se već onima koji se predstavljaju kao takvi (SNSD-u) njihova legitimacija ne prihvata.

Napuštanje SDP-a?

Lagumdžija je rekao kako se sada u skladu s proklamacijom kao član SDP-a osjeća bitnim. Sjećajući se sukoba sa Nijazom Durakovićem rekao je da je to bila Durakovićeva odluka da napusti SDP i bude na listi Stranke za BiH za državni Parlament. Ulaskom u Pokret, koji bi trebao prerasti u stranku, Lagumdžija je, izgleda, donio odluku da napusti SDP. Postoji i nagovještaj, koji još nije službeno potvrđen, da će svi članovi SDP-a koji su učestvovali u formiranju SPD-a biti isključeni iz stranke. Među njima su sadašnji potpredsjednik stranke Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine Republike BiH, član Predsjedništva stranke Hakija Meholjić, članovi Glavnog odbora Zlatko Lagumdžija, Ivo Komšić, Emir Zlatar.

Socijaldemokratija prošlosti trenutno je u sukobu sa socijaldemokratijom sadašnjosti. Budućnosti ni na vidiku. Ujedinjenje ljevice Bosni i Hercegovini je potrebnije nego ikad. Etno-nacionalni politički koncepti doveli su do segregacije i izolacije i zemlji u trenutnim političkim okolnostima treba snažan integrativni faktor. Ali nikako na temeljima na kojima su počivali Jahorinska deklaracija, sporazum DF-a i SDP-a, BH blok ili Socijaldemokratski pokret odnosno SPD (Pokret socijalne pravde i demokratije).

Oživljavanje ubijene izvorne socijaldemokratije moguće je samo u jednom procesu koji mora biti pokrenut autoritetom neukaljane prošlosti; ostvarenim u profesionalnom, a ne samo u političkom smislu; dovoljno mladim, a istovremeno iskusnim da ne pogine u prvoj političkoj borbi sa oronulim „krokodilima socijaldemokratije“; sposobnim da se odupre i napadima iz nacionalnih stranaka, s dovoljno kreativne energije koju će trošiti na terenu, među ljudima, a ne po forumima i u neplodonosnim medijskim raspravama s političkim neistomišljenicima.

Takav autoritet neće se pojaviti preko noći, uprkos tome što vrijeme nije saveznik socijaldemokratiji u Bosni i Hercegovini.

Dok čekamo takvog ili takvu, koji pri tome mogu odrasti i u SDP-u i u SPD-u, ova dva bloka u nekom obliku će postojati na političkoj sceni ove zemlje. Njihova snaga odmjeravat će se svake dvije godine na izborima. Od podrške birača zavisit će njihov politički uticaj. Ali, očigledno je- ni jedni, ni drugi nemaju kapacitet da ujedine socijaldemokratsko rasuto političko biće Bosne i Hercegovine.

Top
Mi koristimo kolačiće za poboljšanje naše web stranice. Do nastavka za korištenje ove web stranice, te se daje pristanak na upotrebu kolačića More details…