All for Joomla All for Webmasters

Zloslutna apatija u Bihaću: Snovi o socijalnoj pravdi su izumrli ...

23 June 2019
(3 ocjena)
Pročitano 1223 puta

Apatija (grč. apatheia, neosjetljivost) psihičko je stanje bezvoljnosti, potištenosti, ravnodušnosti, gubitka čuvstvenosti i afekta. To je bolesno stanje kod kojega vanjski događaji ne pobuđuju nikakvo subjektivno doživljavanje, javlja se kod duševne zaostalosti, melankolije, depresije, shizofrenije.

Građani Bihaća su danas u najvećoj mjeri apatični. Fenomen koji nikada nije bio svojstven ovom Gradu. Znaci apatije se uočavaju svugdje: Građanin Bihaća ne vjeruje u skoro prevazilaženje ekonomske i duhovne stagnacije. Ako se izuzme manji dio ostrašćenog stranačkog članstva, čiji se optimizam svodi na materijalne pogodnosti, obični smrtnik Bišćanin nema povjerenja u stranke, tzv. političare, pa ni u predstavnike vlasti u svojem Gradu.

Nema ideala ni kod mladih, što je u historiji Bihaća nezabilježena pojava. Uprkos probuđenoj nadi, ni demokratija nije više ideal jer je izgubila svoje značenje i smisao. Ravnopravnost u odlučivanju i sloboda mišljenja su postali bespredmetna irealna kategorija.

Apatija u Bihaću je dominantna a u prirodnoj potrebi čovjeka je da se šali, da se smije smiješnom, zaboravljeno je druženje. Za većinu građana Bihaća ni priroda nije lijepa i privlačna. Nema nade da nezaposleni dobiju mogućnost da rade i žive od rada. Istinski patriotizam se pretvorio u stranačku propagandu. Postala je aktuelna ruska poslovica u kojoj se kaže: "Uvijek je tako bilo, učenih ljudi mnogo a umnih malo, poznanika mnogo a druga nema."

Obrazovni sistem je u stanju permanentne zbunjenosti a vaspitanje zaboravljena vrlina. Snovi o socijalnoj pravdi su izumrli. Šačica milionera koji su bogatstvo stekli špekulacijama i ratnim profiterstvom, a ne radom, vlada Bišćem, niotkoga ne uznemiravana. Sindikalni pokret je kompromitovan. Štrajkovi nisu spontani, već u organizaciji sindikalnih dobro plaćenih menadžera, sebičnih i nezainteresovanih za probleme svih drugih koji ne pripadaju struci određenog sindikata.

Moral se zadržao samo u knjigama o nekadašnjem vremenu koje mladi ne čitaju a stariji Bišćani sa tugom prepričavaju, prilagodio se asocijalnom vremenu i izmjenjenim vrijednostima. Ni vjerske institucije u Bihaću ne uspijevaju da probude duhovni život i ljubav prema bližnjem svome. Vjerski službenici u Bihaću, većina, su poslovni ljudi sa svim atributima značenja riječi, uključujući ugodan život, luksuzan automobil i raskošan stan ili kuću a ne rijetko i ponašanje koje odudara od njihove stvarne misije.

Gradsku vlast Bihaća i više nivoe izvršne vlasti bi trebalo da ozbiljno zabrine zbog apatije građana Bihaća. Ne samo iz straha da apatija može iznenada da bukne kao šumski požar, tipa Sjeverne Afrike, već zbog saznanja da apatični čovjek nije zainteresovan za aktivno učešće u društvenom životu i za ekonomski prosperitet u koji ne vjeruje. Kako aktuelna gradska vlast Bihaća tako i kantonalna vlast kao da ne shvata da je apatija kočnica svakog napretka.

Zastrašujuća je neizvjesnost dokle će apatija da traje. Umni ljudi koji razumiju psihologiju apatičnog čovjeka morali bi da dignu uzbunu, da objasne tzv. političarima da se sa apatičnim narodom ne može nikuda. Apatija se u zadnje vrijeme često spominje, kao ozbiljna dijagnoza, jer Bišćani šute, kad bi trebalo da govore, šute kad je teško a ne čuju oni koji bi trebali čuti, Bišćani šute kad su dovedeni pred gotov čin. I sve što su Bišćani odšutjeli i potrpali u sebe, stvorili su sebi raspoloženje tuge, samoće i razočaranja, nesretna i zabrinuta lica, zbog svega što je ostalo neizgovoreno iz usta Bišćana, umjesto da su rekli jasno i naglas.

A kad su riječi ostale neizgovorene, pritišću previše. Ostale su negdje unutra naslagane jedne preko drugih i stvorile apatiju. Bišćane pretvorile u apatične, kojemu uzalud more i sunce i razvedena obala, kad riječi ostanu neizgovorene, izostane i akcija, pa nema ni bojazni što će reći apatični Bišćanin (kad uglavnom ništa neće) pa je takvim i okarakteriziran. Prolaze pored Bišćana svakakvi vlastodršci, ovakvi i onakvi, da ostaju nekažnjene pljačke i prevare, da sudstvo ne radi kako bi trebalo, pa ni jedna vlast neće funkcionirati, dok Bišćani šute, i zbog šutnje još dublje padaju u apatiju.

  • Izvor fotografija u sklopu članka: Nema fotografija u sklopu članka
  • NAPOMENA: -
  • Izvor video materijala u članku: Nema video materijala u sklopu članka
  • Autor naslova: Originalni naslov
  • Autor teksta / Izvor informacije: Portal Bisce.ba
  • Izvor naslovne fotografije: Internet
Top
Mi koristimo kolačiće za poboljšanje naše web stranice. Do nastavka za korištenje ove web stranice, te se daje pristanak na upotrebu kolačića More details…