fbpx

Unesite pojam koji tražite na našem portalu ?

Nezavisni informativni portal BISCE.BA

US Kanton

USK-A JE NAšA PRIVILEGIJA, ULAZIM U UTRKU 2018.

KLIKNI I PODIJELI ČLANAK NA:


Facebook Viber WhatsApp

Prof. dr. Vildana Alibabić oglasila se na svom facebook profilu s objavom pod nazivom: ” Unsko sanski kanton je naša privilegija – trebamo je početi živjeti, u kojem je obavjestila javnost da ulazi u političku borbu s željom za promjenu postojećeg stanja.

Zbivanja na Unsko – sanskom kantonu koji se očigledno izgubio na putu razvoja, kantona iz kojeg mladi odlaze, a sposobnost i kompetentnost je zamijenila podobnost, ne mogu se više tolerirati. Prelomila sam odluku koja već duže sazrijeva u meni i odlučila se boriti! Testirala sam odluku među svojim najbližima, potom i u javnom životu USK-a. Ulazim u borbu da bi gradila odnose, a ne stvarala podjele, da bi brendirala USK, ali ne po buci, već po prirodnim vrijednostima, tradiciji, kulturi. Oni jesu znak područja, oni već jesu turistički proizvod. Objava profesorice Alibabić je izazvala pozitivne reakcije javnosti, a istu u cijelosti možete pročitati u prilogu ovog članka.

Uvjerena sam, a za to postoji i mnoštvo dokaza da je najveći dio unikatnog okruženja Une i naš Unsko-sanski kanton zapravo vrlo dobro očuvano, nekontaminirano područje i da je upravo to naša najveća strateška prednost.

Kada bi razvili poljoprivredu, i na nju oslonjenu prerađivačku industriju i turizam i kada bi te dvije grane ozbiljno početi shvaćati kao glavne strateške odrednice, mogli bi doživjeti razvoj. Kad u to uključimo šumarski sektor i drvno prerađivačku industriju, kao treću najvažniju privredno-gospodarsku granu te obrazovanje, kao temelj planiranog razvoja, šta mislite, imamo li šansu? Sada, po meni nemamo. Zašto? Zato što za ovakav koncept mogu provoditi samo poduzetni i vrlo sposobni stručnjaci, na čije obrazovanje treba unapred misliti.

U tom kontekstu, obrazovni sistem, pogotovo visokoškolski mora postati prepoznatljivi nosioc razvoja, jer za ovako planirani razvoj treba osigurati ne samo sistem stvaranja novih mladih stručnjaka, već i sistem obrazovanja sadašnjih proizvođača, naročito mladih; u poljoprivredi, ugostiteljstvu – turizmu, tradicionalnoj preradi, s tim da obrazovanje ne smije zaobići ni nadležne strukture. Pogotovo, nadležne strukture.

S tim u vezi, šta imamo danas? Očaj!! U prilog sadašnjem očajnom stanju govori činjenica da je u 2012. god. USK bio na posljednjem mjestu po razvijenosti u FBIH, što se ponovilo i u 2013. i 2014. godini (prema BDP po stanovniku koji je bio 40% niži od onog prosječnog u Federaciji BiH), u 2015. bili smo na osmom mjestu (ispred Posavskog i Livanjskog kantona), a i u 2016. i 2017. stanje je slično. E sad, ako smo najnerazvijeniji Kanton u Federaciji, a Federacija je razvijenija od RS-a, a BiH je proglašena istih tih godina najsiromašnijom držvom u Evropi, ili je među pet najnerazvijenijih – šta ispada, da je USK zadnja rupa na svirali Evrope!! Zašto?

Imamo ne sceni neznanje, loše upravljanje resursima, nema industrijskog sektora u obimu koji je potreban, nesposobnost i nehtjenje političkih struktura da zemlju izvuku iz ekonomske i socijalne krize, politički interes, korupciju u svim sistemima i na svim nivoima, nepotizam, nepravdu i kršenje ljudskih prava, nemogućnost zapošljavanja na temelju sposobnosti i znanja, zaglupljivanje naroda koji ionako prosječno nije dovoljno obrazovan, lošu obrazovnu i zdravstvenu politiku zagađenu korupcijom, mobingom, imamo političke i mafijaške obračune koji proizvode strah, izostanak moralnih vrijednosti i niz drugih problema zbog kojih se danas čovjek u Bosni i Hercegovina ne osjeća dobro u vlastitoj koži i traži izlaz.

Jedan od mogućih izlaza je EU tržište radne snage, a prema svim informacijama iz EU, radna snaga iz BiH jedna je od najkvalitetnijih. To govori, ko je zapravo bosansko-hercegovački čovjek. U toj priči, i mi ”Krajšnici” po svojoj opredjeljenosti, vrijedni ljudi, jakih moralnih, a savremenih pogleda, najveći čuvari bosanskohercegovačke tradicije i vrijednosti, prisiljeni smo da napuštamo svoje domove. Ja neću otići, ali pitam se svaki dan u ovim uvjetima, ko će ostati?

Šta nam je činiti? Znanje je najjače oružje napretka, jer samo oni koji znaju, osiguraće razvoj. Pozivam sve znalce, svako u svojoj oblasti da se okupimo, da se angažiramo, i ako nemamo drugog izbora da se kroz politiku afirmiramo i pomognemo ovoj zemlji da se razvije!

Ja nisam nikad željela da budem političarka, ali ako je to jedini način da nešto uradim za ovu zemlju, ja ću biti političarka i pozivam vas da mi se pridružite! Javite mi se na moj FB profil s pozitivnim ili negativnim komentarima, reagirajte. Je ne mogu više da ćutim, niti da trpim!

Prof.dr.sc. Vildana Alibabić

KLIKNI I PODIJELI ČLANAK NA:


Facebook Viber WhatsApp


Facebook


Izvor i autor članka: 269


NAPOMENA:


Datum objave članka: 30/11/2017


Vrijeme objave članka: 22:33


error: Upozorenje: Sadržaj je zaštićen !!